Kolumna

Zapisi totalnoga ekonomskog dudeka

Ivan Kempeg, komentator

Mnogi se u čudu pitaju kako to da sam postao tako gorljivi zagovaratelj zlata. Hlepim li ja to možda za bogatstvom? Hmm, premda mi u imovinskom portfelju ne bi jako škodila pokoja dodatna unca zlata (31,1 grama), moji razlozi za interes za plemenite kovine daleko nadilazi puki materijalni probitak. Pokušat ću vam objasniti na što mislim.

Moj intelekt, znanje i iskustvo

Do prije nekoliko godina bio sam totalni ekonomski dudek. (Za mlađe generacije, dudek je isto što i tudum, ignorant, persona blagotelećeg pogleda; za starije generacije, to je onaj iz Gruntovčana.) Gospodarska situacija u Hrvatskoj izgledala mi je poput umobolnice. Imao sam vrlo maštovite špekulacije o tome zašto je tome tako, i uvjeravao sam se da je moj intelekt, znanje i iskustvo sposobno shvatiti ta nepovoljna zbivanja, ali negdje duboko u duši znao sam da sam sebi zapravo lažem.

Istovremeno, gospodarsku situaciju u inozemstvu, a osobito na pitomim ravnicama Zapadne Europe i Amerike, doživljavao sam idilično, kao kravu s milka čokolade. "Eh, kad bismo mi bili kao oni!"

Osobni šok

A onda se dogodila 2008. i pitome europske i američke ravnice zatresla je divlja ekonomska kriza. Bio je to osobni šok, istinski izazov vlastitome intelektualnome habitusu ličke ovce. Zapitao sam se: čekaj malo, što se to zbiva?

Šok se ubrzo pretvorio u znatiželju, i ja sam, zahvaljujući (hvala ti dragi Bogek) internetu, napokon počeo spoznavati ekonomske činjenice koje su po prvi put u mojem dugome i napornom dudekovskom životu počele imati smisla. Bila je to rijeka spoznaje koja još i danas teče u moj i dalje uglavnom pileći mozak, doduše sada ponešto nabubren. :)

Postoji mnoštvo stvari što sam ih naučio i koje bih želio podijeliti s vama, ali dakako ne mogu sve odjednom. No, ima jedna stvar koja se ističe kao Biokovo ponad Makarske, i nju bih vam želio priopćiti odmah. Riječ je o činjenici koja je svjetsko gospodarstvo prije dvije godine dovela do ruba propasti, i koja će je na kraju i stajati glave. A sada, dame i gospodo, evo te činjenice, držite gaće jer tu nema milosti.

Zarada na novcu koji ne postoji

Banke zarađuju kamate na novcu koji nemaju. One proizvode novac ni iz čega i posuđuju ga nama, nevinim građanima, koji potom vraćamo posuđeno plus dodatak. Od tog "zarađenog" dodatka banke žive i prosperiraju.

Prosječni građanin nema pojma da banke proizvode novac ni iz čega. On misli da se krediti daju ljudima od novca što su ga prije toga neki drugi ljudi položili u banku. Na žalost, to nije istina. Čak i oni koji rade u bankama ne znaju da njihova banka novac proizvodi ni iz čega i da takav novac (a ne novac koji je netko donio u banku) posuđuju nevinim građanima, budući da se proizvodnja novca ni iz čega ne odvija unutar pojedine banke, nego u interakciji među bankama. A capo-di-capa središnja je banka. Ona je ta koja sustav drži na okupu i osigurava njegovo održanje.

Proces kreiranja novca ni iz čega na način kako se to radi u suvremenome bankarskom sustavu spada među najlukavije i najlukrativnije načine "zarađivanja" koje čovjek može zamisliti. No, osim što je lukav i lukrativan, taj je način duboko u srži nemoralan. Na žalost, suvremena ekonomska znanost opravdava ga na različite maštovite načine, i to je glavni razlog zašto vi i ja o tome sve do pojave interneta nismo imali pojma.

Provjerite sami

Posljedice takvog sustava apsolutno su zapanjujuće. Njihova dalekosežnost ne može se opisati u jednoj neznatnoj kolumni poput ove. One ulaze u srž najbezazlenijih ljudskih odnosa: obitelji, prijateljstva, poslovnih i humanitarnih poduhvata, obrazovanja, religije, politike...

Ako vam se ova moja tvrdnja čini pretjeranom, slažem se. Ne vjerujte meni, provjerite sami. Ne dođete li - nakon što zagrebete ispod površine sustava o kojemu vam pričam - do istih zaključaka do kojih sam i ja došao, bit ću voljan opet biti ovca s ličke kaldrme, Dudek, tudum, ignorant blagotelećeg pogleda...

No, ako ustanovite da sam u pravu, želja da razumijete funkciju zlata u svjetskome gospodarstvu odjednom će vam znatno ojačati. Shvatit ćete da su sve vodeće svjetske valute zapravo već danas osuđene na smrt, i da je samo pitanje dana kada će blago preminuti u Gospodinu. Izuzetak je, dakako, žuta kovina koja se ne da proizvesti tiskanjem, a niti upisivanjem nula u računalo.